Varoš je tipično predgrađe svih mediteranskih srednjovjekovnih gradova. Na tom su prostoru, u pravilu u neposrednoj blizini gradskih utvrda, a često upravo uz glavni ulaz u grad kao što je to u Rabu. Smješteni sadržaji nužni za odvijanje pojedinih bitnih životnih funkcija, ali neprimjerenih samoj jezgri. Tu se podižu nastambe za pučke opslužitelje takvih djelatnosti te se stvaraju slikovite aglomeracije, oblikovno bliže ruralnim nego urbanim ambijentima. Na ovoj, zapadnoj strani grada, bedemi su bili najmoćniji, tako da su glavna ulazna vrata osiguravale dvije velike kvadratične kule, dok se gornja vrata nalaze između Kule smjelih i Kule sv. Kristofora na vrhu. Ova su još očuvana, i to unutrašnja srednjovjekovna i vanjska s kraja XV. st. kao čin obnove, dogradnje i pojačavanja navedenih bastiona.

U južnom dijelu Varoša. pod samim gradskim zidinama, nalazile su se tri cisterne s bunarskim krunama iz XV. stoljeća. Uz samo more i istezalište nalazio se graditeljski sklop arsenala, mjesta za izgradnju i popravak različitih plovila. Tu se zasigurno nalazila i klaonica, kao gotovo bez izuzetka u svakom priobalnom gradu, a prema slici iz XVII. st. ovdje je vjerojatno bilo smješteno i gradsko groblje. U širem prostoru Varoša bilo je i sjedište jedne redovničke zajednice koja se brinula o nemoćnima i bolesnima. Prvom pojavom turizma uglavnom se uklanjaju sve navedene građevine i grade se hoteli te ostali sadržaji primjerni novoj djelatnosti. U to se vrijeme odavde pa sve do današnjeg groblja planira i sadi raslinje novog, zaslugom nadšumara Pravdoja Belia, danas upravo velebnog, gradskog perivoja.

Sve donedavna tu su se nalazile prava primorska otočna tržnica i ribarnica koje su bez pravih razloga preseljene u novi kvazigrad. Posljednje uređenje trga s fontanom redizajniran je pokušaj suvremenog urbanizma izvan ambijentalnog konteksta grada i njegovog povijesnog predgrađa.