U polju podno obronaka brda Kamenjaka nalazi se crkva sv. Petra iz druge polovine XI. stoljeća kao jedini cjeloviti ostatak nekadašnje benediktinske opatije koja  je ukinuta godine 1467.
O zasnivanju ovog samostana sačuvana su dva dokumenta koji su nastali u rasponu od desetak godina. U prvom se spominje rapski biskup Drago, prior Majus i svi žitelji rapske komune koji opatu Fulkonu daruju crkvu sv. Petra i sv. Ciprijana u Dragi s pripadajućim zemljištem da tamo osnuje samostan. Drugi dokument, čiju vjerodostojnost osporava suvremena historiografija, donosi potvrdu kralja Petra Krešimira IV. navedenom osnivanju samostana. Ta povelja, iako vjerojatno kasniji prijepis, sadrži sve relevantne podatke nama značajne za datiranje ostataka samostana i sačuvane crkve. Nije naodmet spomenuti da se o crkvi sv. Ciprijana nije sačuvao nikakav trag, a ni spomen u toponomastici naselja.
Samostan je značajno benediktinsko središte koje se spominje u nizu dokumenata o dobivanju privilegija i sl., te takvim traje sve do osiromašenja u XIV. stoljeću, a u komendu  definitivno prelazi  godine 1467.
Ostaci samostanskih građevina danas su samo djelomično vidljivi u sačuvanom zidu južnoga krila s romaničkim prozorima. Pojedini njegovi dijelovi ugrađeni su u recentnije građevine župnoga dvora i seoske zadruge a neki su, nažalost, u posljednje vrijeme porušeni. Zato nam je gotovo u cijelosti sačuvana crkva kao njegov najznačajniji dio.
Crkveno pročelje u svojem oblikovanju posjeduje sve odlike zrele romanike XII. stoljeća naglašenoga bazilikalnog oblika. U ravnini sa zidom pročelja sagrađen je zvonik također romaničkih karakteristika. U zvoniku se sačuvalo najstarije zvono u Dalmaciji koje je izlio ljevač Luka, redovnik iz Venecije godine 1290. Zanimljivo je i drugo, manje, koje je 1593. odlio ljevač velikoga zvona iz rapske katedrale Jakov Caldelarius. Opisani arhitektonski djelovi pročelja upućuju na slično ili gotovo istovjetno oblikovanje na djelovima crkvenih građevina zrele romanike u Rabu  i Zadru.