Prema ostavljenim brojnim zapisima i sačuvanim ispravama zaključuje se da je otok Rab već odavno od 1774. godine  bio privlačan za  putopisce i znanstvenike te svoj napredak  treba zahvaliti brojnim istraživačima otoka koji ga otkrivaju i propagiraju kao značajno turističko područje ne samo zbog iznimnih prirodnih ljepota već i zbog gostoprimstva otočana.

23.  travnja 1889 godine, na Rab su doputovali profesor Schroetter, liječnik – balneolog iz Beča i profesor Frischhauf iz Graza, stari znanci i prijatelji Raba, čiji je dolazak imao poseban značaj. Željeli su upozoriti općinu na sve veće zanimanje stranaca za otok i mogućnost jačeg razvoja turizma. Predsjedniku općine su tada predali pismeni prijedlog kako bi se i što bi se sve na otoku moralo učiniti radi bolje iskoristivosti i jačanja turističkog razvoja otoka.

Na osnovu pristiglog prijedloga, 16. svibnja  1889 godine Općinsko je vijeće na svojoj sjednici donijelo zaključke da neće izostati izvršenje prijedloga i da će Rab postati otok za odmor i oporavak, pa  se taj Datum uzima kao Datum početka organiziranog bavljenja turizmom na našemu otoku.